Pliva: Škola neprijateljskog preuzimanja

Pišu: Antonija Knežević i Hrvoje Mateljić

Tema tjedna
VIŠE NEĆE BITI DRAMATIČNOG POVEĆANJA PONUDA ZA NAJVEĆU FARMACEUTSKU KOMPANIJU

Download Article as PDF
Ako Pliva bude prodana po 743 kune za dionicu ili više, ta će akvizicija u farmaciji biti zapamćena s postignutom najvećom razlikom između prvotne i konačne ponude

Pliva je odigrala golemu obrazovnu ulogu za dioničarstvo u Hrvatskoj. U pitanju je prva, mnogi smatraju i jedina prava domaća blue chip dionica, prva koja je kotirala na nekoj stranoj burzi i pridržavala se strogih pravila izvještavanja. Nakon deset godina došlo je vrijeme za još jednu lekciju: preuzimanje kompanije, i to za javnost najuzbudljivije, neprijateljsko preuzimanje.

Čovićeva igra na sentiment javnosti

Islandska kompanija Actavis je prije nekoliko mjeseci dala preliminarnu ponudu za kupnju Plive, no Uprava ju je odbila kao i sve poboljšane javne ponude dosad. Da bi se riješio neugodnog kupca, menadžment Plive je s konzultantima proučio obranu od neželjenog preuzimanja koja se razvila na temeljima višegodisnjeg M&A iskustva razvijenih tržišta kapitala. Od dvadesetak poznatih strategija obrane od neprijateljskog preuzimanja (kad uprava ne odobrava potencijalnog kupca), Plivina uprava odlučila se za ‘bijelog viteza’, odnosno pronašla je kupca koji joj odgovara i koji je spreman nadmetati se s Actavisom. Barr Pharmaceuticals je prema dosadaš-njim iskustvima bio dobar izbor: američka tvrtka bez europske baze, s mnogo novca spremnog za akvizicije, u medijskoj licitaciji za Plivinu dionicu zasad je dala najvišu ponudu od ukupno 755 kuna po dionici. Iako je Uprava Plive na čelu sa Željkom Čovi-ćem od samog početka Actavisove namjere prikazivala neprijateljskima, Marko Rudnički, konzultant savjetničke kuće Roland Berger u centru kompetencije za farmaceutsku industriju zadužen za globalne private equity projekte, objašnjava da one to nikad nisu bile.

– Actavis je išao normalnim putem uobičajenim za takvu transakciju tako što je dioničarima dao ponudu za njihove udjele koja je bila viša od tržišne cijene, a menadžment je istovremeno informirao o svojoj viziji i strategiji zašto želi kupiti Plivu. Druga je stvar što Plivin menadžment nije na to bio pripremljen i reagirao je odbacivši Actavisovu ponudu, prikazujući je kao neprijateljsku i igrajući pritom na sentiment javnosti – kazao je Marko Rudnički te dodao da je Actavis nedavnom kupnjom dionica na tržištu stvorio dodatni pritisak na Plivu, koji vodi preuzimanju od jedne ili druge strane. U svakom slučaju, i ako ne uspije u svojoj namjeri, Actavis može akumulirane dionice prodati nekom drugom ponuditelju i na tome lijepo zaraditi, kao što je bio slučaj s njemač- kim Merckom i dionicama Scheringa. Naime, Merck je svoj udio u Scheringu prodao suparniku Bayeru koji je preuzeo Schering, no za svaku dionicu dobio je tri eura više nego što je Bayer plaćao drugim dioničarima. Dodatna potvrda da Actavis nije u početku namjeravao krenuti u neprijateljsko preuzimanje Plive jest činjenica da je dionice na burzi počeo kupovati kad je njihova cijena prešla 700 kuna, iako bi mu bilo mnogostruko isplativije da je taj potez povukao dok je dionica još vrijedila 400 kuna.

Neprijateljskim preuzimanjem obično se smatraju akvizicije koje se provode bez podrš-ke uprave mete. No, kao što navodi Rudnički, i u tim slučajevima pritisak preuzimatelja raste pa na kraju nadzorni odbor ili skupština kompanije pristaje na ponudu.

– Takvi su Sanofijevo preuzimanje Aventisa ili Mittalovo Arcelora, koja su počela jednostrano ali su na kraju obje strane sjele za stol i dogovorile se – kaže Marko Rudnički.

Neprijateljska preuzimanja su skupa, izazivaju kritiku javnosti i u više od pola slučajeva nisu uspješna, no europske se tvrtke u posljednje vrijeme sve više okreću tom američkom stilu akvizicija. U prva četiri i pol mjeseca ove godine europske tvrtke provele su 13 neprijateljskih preuzimanja vrijednih 157 milijardi eura, dok su cijelu 2005. godinu obilježila samo 22 takva preuzimanja vrijedna oko 61 milijardu eura. Mnogi su činitelji utjecali na porast neprijateljskih preuzimanja. Jedan od njih je, tvrde analitičari, činjenica da su na čelo mnogih europskih tvrtki došli mladi menadžeri koji su studirali na američkim fakultetima, gdje su naučili kako izgleda ‘pravi kapitalizam’. Ti mladi lavovi spremni su navaliti svim silama kad ugledaju interesantnu akvizicijsku metu. Drugi faktor koji je utjecao na to je globalizacija – konkurencija danas ne prijeti samo iz Europe i SAD-a već i iz tržišta u razvoju. Isto tako, na te poteze tvrtke su često natjerane dioničarima koji žele više novca kao i makroekonomskim faktorima, odnosno činjenicom da europske kompanije, u usporedbi s ostatkom svijeta, nisu dovoljno učinkovite.

Loading.. Please wait